DURMITORSKI BISERI - inventar dugoročnog pamćenja

Obećajem da ovo neće ići u nastavcima kao Talični Tom. Časna pionirska! 😉

„Poslat ću čovjeka“

Ova uzrečica je nešto što je poznato na cijelom Balkanu i očito je sastavni dio naše kulture. Naš stanodavac, koji je očito čovjek od utjecaja i valjda pola tog sela je u njegovom vlasništu, već nam je prvi dan na neke naše zahtjeve rekao da će poslati čovjeka za ovo ili ono. Ne moram reći da se većina „čovjeka“ nije pojavila jer eto, sezona je i gužva. 😁

Operacija EUROKREM

Durmitor se doživljava planski pa smo tako i mi imali plan za svaki dan. Iako smo Željka i ja bile jedini prvašići u našem razredu, dale smo sve od sebe da pratimo „plan i program“ našeg profe.

E da, da bi dan bio smisleno cjelovit, dečki su ga uvijek završavali uz kekse ili tablu Eurokrema i noćnu ćakulu... Znači cure mogu pričati, ali bome ni njih dvoje nisu daleko. No ok, „ratna“ strategija se mora svakodnevno apdejtati ne?! Fala dečki za trud! 😉

Čak smo probali igrati igru - pogodi tko je koja pevaljka! I moram priznati da su me neki dobrano iznenadili svojim znanjem! :) O imenima nećemo... Tu tajnu nosim sa sobom u grob. 😉

Šuti pi*... i pij! 😂

Ipak mi Bobot ostaje za sljedeću godinu jer neka klopa večer prije je imala zadnju riječ. Eto ti Martina kad nisam jela 'nešto na žlicu'. 😏 Uspjeli smo proći Bandijernu i onda je Dražen pokazao u daljini Bobota i mislim si - A na koju foru ćemo s ovog brda prijeći tamo?! Zar uopće ima staze?!

Sunce je neumorno pržilo i nije išlo u prilog mom stanju tako da sam ostala na Zelenom viru gledajući neku ekipu, wannabe Eskima, kako se lede u jezeru.

Dan bi otišao k vrapcu da nisam upoznala blago rečeno zanimljivog čovjeka – Voju i njegovog Boška juniora.

Prvo me upitao – Kakvo sam sranje pojela?! I onda me krenuo nalijevati s pelinom pa onda nekim napitkom kojem se više ni ne sjećam imena, znam samo da mi je rekao „Šuti pi*... i pij! Za 10 min si ko nova“, i brate mili, stvarno sam bila ko nova. Kasnije me stresla i groznica, ali drugi dan sam opet ko divokoza. Narodna medicina je zakon!😋

SPLID aplikacija vs. Ruski rulet

Iako pomalo zazirem od svih silnih aplikacija za ovo i ono i više volim dobru staru metodu olovka/papir, otkriće mi je SPLID aplikacija za dijeljenje zajedničkih troškova jer to više nije vrući krumpir koji se bacaka posvuda nego gospon Splid riješi sve to umjesto vas. Naša gadget girl sve ima i sve zna! 💚

Hipoteza - Učitelji su najgori učenici

Napravila sam jedan autopokus kako bi potvrdila ili opovrgnula postavljenu hipotezu. I kakav je rezultat? Pozitivan!

Kad bicikl nisi vozio godinama i onda ga uzmeš na put, to ne samo da otvori neke nove vidike, nego otvori i tvoja usta koja se bune kad se penješ uzbrdo, kad trebaš mijenjati brzine a nemaš pojma što ti Alan želi reći kad kaže da prebaciš u nižu brzinu?! I onda te se još mora načekavati jer se bojiš nizbrdica.😏 I to nije sve... Kvadovi ti otpadaju, a Alan se strpljivo trudi objasniti ti tehniku bicikliranja, a meni se vrišti od muke! Da, istina je, ponos mi je odavno pregažen dok gledam svoje kako piče naprijed. Ego mi je ful nažuljan kao i moja pozadina i pokušavam mantrati: „Okej je biti zadnja u koloni!“ . Alan, hvala ti na strpljivosti!

Međunarodna sezona „Ljubav je na selu“

Nikad ne znaš gdje će te Kupid opaliti svojom strelicom – očito i on ima Covid putovnicu da može prelaziti granice?!😎 U ovom slučaju, prilika ti se može stvoriti i na Prutašu. Odnekud se stvori on sa svojim podužim rezimeom čime se sve bavi, gdje je sve bio, što sve zna... I bome, čovjek je konkretan – odmah pita koja je od cura slobodna da se slučajno krivoj ne upucava. Odmah nam je krenuo pokazivati koje biljke su poznati crnogorski afrodizijaci, ali nek se zna da on nema problema na tom području.😈 Tako da curke moje drage, ni Crna Gora nije tako daleko za živjeti. Ako ima zainteresiranih ovaj momak čeka samo na vas.💘

 

I kako se sad odjaviti?!

Ljudeki dragi, gdje god da ste bili nadam se da ste uživali s vama dragim ljudima i da će vas te uspomene grijati u jesenskim danima.

 

KAKO JE SKOČIMIŠICU OSVOJIO DEČAK DURMITOR, A NE ONA NJEGA

Tko bi rekao no već prođe godina dana od neuspjelog pokušaja da moje noge prvi put kroče Durmitorom. Ove godine duuuugo sanjana želja mi se ostvarila i ne samo to – oborila me s nogu, ali doslovno (jer devet dana durmitorenja ipak ostavi trag na tvojim koljenima). 😅

Prije nego krenem u raspis durmitorskog eventa želim vas upoznati s još nekim akterima ove priče koji su ovoj avanturi dali poseban šmek koji ne zaboravljaš tako lako. 

Dame i gospodo, predstavljam vam Željku, moju apartman cimericu koju ću od milja nazvati 'Gadget girl' jer ta cura je spremna za sve uvjete koje jedna planina može pružiti. Samo jako Željka! 

Novi suputnik u ekipi je bio Alan, bajk stručnjak, čovjek koji za vrijeme ima svoju osobnu mjernu jedinicu – npr. Durmitorski prsten čovjek odvozi za manje od 4h (Alan, pliz nemoj se ljutiti jer ne znam točne brojke), ali kad je u pitanju klopanje doručka i spremanje... e za to treba iiiipak malo više vremena jer s carboloadingom se ne treba žuriti. 😁

I naravno, dinamični duo – Franci i Dražen. Franci kao profa opće kulture Balkana i njezinih žitelja, te Dražen kao nesuđeni profač povijesti i stručnjak za bitku na Sutjesci, Drugog svjetskog rata te pomalo teoretičar zavjere. I da, strastveni pobornik mesne industrije te razvoj stočarstva u Žabljaku. Mislim da bi ga trebali proglasiti počasnim građaninom. 

Dan je počeo kao i svaki drugi, u 3.30h😂 jer Alan kaže da je to optimalno vrijeme za ukrcaj bajkova i polazak. Zvuči jednostavno je l' tako?! Ekipa obećajem da ću nam do sljedeće godine tiskati majice s logom „Seize the Day“. Pa i nije Crna Gora tako daleko ha?! A neeee nije.

I što sam naučila vozeći se do Crne Gore?! Hmmmm... 

- Koliko čuda od stvari, opreme i ljudskog potencijala stane u jedan Nissan Navaru,

- da je moguće naći smisao života iliti bar ovog putovanja u obliku endemičnih travničkih ćevapa, 

- kako su Toše Proeski i Abba muzika koja najbolje paše do ulaska u Crnu Goru, a onda je vrijeme za kulturno uzdizanje uz narodne glazbene brojeve,

- kako je premalo kilometara od Zagreba do Žabljaka, pa hajdemo još do Sutjeske da ispenjemo Maglić jer.. why not?! Gušt je kad kolektivna neispavanost utječe da pošteno fulaš markiranu stazu te skoro do vrha istražuješ sipar😂. To je zdravo za tijelo i dušu je l' tako šefe?!

No to nije sve! Prije toga lagano zagrijavanje do vidikovca Dragoš gdje nam pričaše o legendarnom slapu Skakavac.

- kako prolaskom kroz Bosnu maltene svaka planina/brdo bi mogla biti jedna od poznatih Bosanskih piramida (a možda da ZTŠ tamo organizira neki balkanski trek?) 😁

- te kako je moguće skoro pa 24h biti u autu s petero ljudi pod sloganom „Ujedinjeni u različitosti“ i da smo svi okej s tim.

O svim drugim dogodovštinama i životnim lekcijama koje me tek čekaju po dolasku u Crnu Goru u sljedećem nastavku. Stay tuned. 😁