Tko bi rekao no već prođe godina dana od neuspjelog pokušaja da moje noge prvi put kroče Durmitorom. Ove godine duuuugo sanjana želja mi se ostvarila i ne samo to – oborila me s nogu, ali doslovno (jer devet dana durmitorenja ipak ostavi trag na tvojim koljenima). 😅
Prije nego krenem u raspis durmitorskog eventa želim vas upoznati s još nekim akterima ove priče koji su ovoj avanturi dali poseban šmek koji ne zaboravljaš tako lako.
Dame i gospodo, predstavljam vam Željku, moju apartman cimericu koju ću od milja nazvati 'Gadget girl' jer ta cura je spremna za sve uvjete koje jedna planina može pružiti. Samo jako Željka!
Novi suputnik u ekipi je bio Alan, bajk stručnjak, čovjek koji za vrijeme ima svoju osobnu mjernu jedinicu – npr. Durmitorski prsten čovjek odvozi za manje od 4h (Alan, pliz nemoj se ljutiti jer ne znam točne brojke), ali kad je u pitanju klopanje doručka i spremanje... e za to treba iiiipak malo više vremena jer s carboloadingom se ne treba žuriti. 😁
I naravno, dinamični duo – Franci i Dražen. Franci kao profa opće kulture Balkana i njezinih žitelja, te Dražen kao nesuđeni profač povijesti i stručnjak za bitku na Sutjesci, Drugog svjetskog rata te pomalo teoretičar zavjere. I da, strastveni pobornik mesne industrije te razvoj stočarstva u Žabljaku. Mislim da bi ga trebali proglasiti počasnim građaninom.
Dan je počeo kao i svaki drugi, u 3.30h😂 jer Alan kaže da je to optimalno vrijeme za ukrcaj bajkova i polazak. Zvuči jednostavno je l' tako?! Ekipa obećajem da ću nam do sljedeće godine tiskati majice s logom „Seize the Day“. Pa i nije Crna Gora tako daleko ha?! A neeee nije.
I što sam naučila vozeći se do Crne Gore?! Hmmmm...
- Koliko čuda od stvari, opreme i ljudskog potencijala stane u jedan Nissan Navaru,
- da je moguće naći smisao života iliti bar ovog putovanja u obliku endemičnih travničkih ćevapa,
- kako su Toše Proeski i Abba muzika koja najbolje paše do ulaska u Crnu Goru, a onda je vrijeme za kulturno uzdizanje uz narodne glazbene brojeve,
- kako je premalo kilometara od Zagreba do Žabljaka, pa hajdemo još do Sutjeske da ispenjemo Maglić jer.. why not?! Gušt je kad kolektivna neispavanost utječe da pošteno fulaš markiranu stazu te skoro do vrha istražuješ sipar😂. To je zdravo za tijelo i dušu je l' tako šefe?!
No to nije sve! Prije toga lagano zagrijavanje do vidikovca Dragoš gdje nam pričaše o legendarnom slapu Skakavac.
- kako prolaskom kroz Bosnu maltene svaka planina/brdo bi mogla biti jedna od poznatih Bosanskih piramida (a možda da ZTŠ tamo organizira neki balkanski trek?) 😁
- te kako je moguće skoro pa 24h biti u autu s petero ljudi pod sloganom „Ujedinjeni u različitosti“ i da smo svi okej s tim.
O svim drugim dogodovštinama i životnim lekcijama koje me tek čekaju po dolasku u Crnu Goru u sljedećem nastavku. Stay tuned. 😁
Nema komentara:
Objavi komentar